Diana i Sanja dvije su najbolje prijateljice. Nerazdvojne od srednje škole. Zajedno su učile, zajedno ljetovale, zajedno izlazile, zajedno proživljavale prve, druge, treće... i tko zna koje ljubavi. Dvije pametne cure koje su imale svoj stav. Koje su imale smisao za humor. Koje su više od svega voljele knjigu, kazalište i putovanja. Svi njihovi dečki bili su zetovi iz udžbenika. Inteligentni, odgojeni, odmjereni, fini, obrazovani. Iz "fine obitelji", kako bi znala reći moja kolegica zaražena snobizmom.
Na pragu tridesete došlo je vrijeme za udaju. Tako su barem one mislile. Bio sam uvjeren da će se jednog dana Diana i Sanja pojaviti s dečkima kakve zaslužuju. Iako, ne znam gdje im se žurilo. Izlasci su se počeli svoditi na potrage za mužem. Bjesomučni izlasci pretvorili su se u lov na mužjake. Ali valjda kad najviše želiš... Nije išlo. Diana i Sanja pomalo su klonule i gubile nadu. Ne znam zašto. Imale su tek 29.
I jednog dana Diana se pojavila s dečkom. Ne znam zašto, ali prva asocijacija mi je bio kromanjonac. Tup pogled šarao je po našem društvu i tražio tko to gleda njegovu curu sumnjivim pogledom. "Jako je galantan", kao da se ispričavala Diana. Sanja je bila očajna. Sve do dana dok kromanjonac kojeg smo u međuvremenu od milja nazvali Tupko nije doveo u društvo svog prijatelja. Prijatelj je ekspresno zaveo Sanju. Diana i Sanja uvijek su dijelile emocionalnu sudbinu. Ili su obje bile same ili su obje imale dečka. Kako nismo željeli diskriminirati dečke naših prijateljica, morali smo i prijatelju dati nadimak. Nekako nam se najprikladnijim činio Blento.
Tupko se samooduševljavao vadeći tampone iz Dianine torbice pred svima nama. Vrhunac Blentine imaginacije bilo je snimanje psa kamerom kako diže nogu dok mokri. Zaista seksi mušakarac. I Blento i Tupko su očito željeli pokazivati da se ima na bacanje. Na majicama su im ostajali obilni obroci. Posljednji put kad sam ih vidio Blento je jeo kulen, a Tupko jaja na oko. Naša dva nova prijatelja ubrzo su nestala. S njima i Diana i Sanja. Zamjerile su nam da ne razumijemo humor njihovih odabranika. Naše prijateljstvo svelo se se u kurtoazno: "Kako ste" kad bi se sreli u gradu. Ili na skretanje pogleda.
Dianu sam nedavno sreo. Nakon 12 godina. Sjena lijepe žene. U pola sata sasula je svu tugu, razočaranost i očaj. Na kraju je tiho rekla: "Bili ste u pravu, a ja nisam ništa vidjela. Gdje sam žurila? Ne mogu više ovako". Pitao sam je kako je Sanja. "Bolje da ti ne pričam". S Dianom povremeno odem na kavu. I Sanja bi rado na kavu, ali Blento je nigdje ne pušta. I pokušavam uvjeriti Dianu da su njena djeca smisao života. "Nemoj pričati ono u što ne vjeruješ", prošaptala je Diana.
Nema komentara:
Objavi komentar