Blog br. 1: Romantični rođendan u Parizu

Marijana sam sreo ispred turističke agencije. S osmijehom na licu mahao je vaučerom. Nisam ga ni trebao pitati gdje putuje. U sekundi je sve ispričao. Vodi suprugu u Pariz za rođendan. Prelijepu Anu odvest će u fini restoran odmah uz Champ Eliseey. Šetat će uz Senu držeći se zaljubljeno za ruke. Poslije idu u shopping jer Ana obožava skupe krpice. Marijan je otrčao do banke jer Ana voli trošiti. I dok je Marijan nestajao, osjećao sam gađenje i žaljenje. Gadio sam se sam sebi, gadila mi se i Ana. Žalio sam Marijana.

Ana je oduvijek znala planirati. S 20 godina odlučila je zabavljati se. Prelijepa plavuša dugih nogu mogla je birati. Muškarci su klečali pred njom. Dva pokreta kažiprstom koja su govorila "dođi" bila su dovoljna da plijen padne. Nitko nije maštao o Ani. Bila je nedostižna. S 30 godina odlučila se bogato udati. Nitko nije sumnjao da će plan propasti. Putovala je od Australije do Argentina, krpice su se kupovale samo u Milanu i Londonu, rođendane se slavilo na jahtama. Marijan je plaćao. Zauzvrat je držao Anu za ruku i uživao u ljubomornim pogledima muškaraca zadivljenih Aninom ljepotom. Marijan je mogao kupiti sve. Ana je stigla na prag četrdesete i poželjela je osjetititi strast. Nažalost, strast se nije prodavala.

Anu sam upoznao na dočeku Nove godine. Ne znam kako sam gledao Anu, ali sjećam se da mi je prijatelj koji nas je upoznao šapnuo na uho: "Uzmi malo zraka". Brzo sam zaboravio na Anu. Bio sam uvjeren da je nedostižna. Osim toga, nikad se ne bi petljao s udanim ženama. U tom uvjerenju živio sam do slučajnog susreta s Anom u gradu. Nakon nekoliko kurtoaznih riječi već sam se okrenuo kad sam začuo Anin smijeh. "Navikla sam da me muškarci zovu na kavu, ali ja rado pozovem na kavu muškarce koji me se boje". I na kavi sam doznao kako se danima smijala prisjećajući se mojih komentara na dočeku Nove godine. "Dugo nisam srela tako nekog zanimljivog i zabavnog, a tako normalnog". Ana me za nekoliko dana zvala na drugu kavu. "Svi muškarci pokušavaju nešto. Vi niste ništa, a vidjela sam kako me gledate". Tada sam znao da s Anom ne smijem preći na "ti" i otići na treću kavu. Sigurno ne bi otišao da sam znao da je Ana isplanirala u 40. godini naći ljubavnika. Kad smo se našli četvrti put niti Ana niti ja nismo željeli gubiti vrijeme na kavu.

Ljeto s Anom bilo je nezaboravno. Često sam se pitao što je to vidjela u meni. Bojao sam se da ću se zaljubiti, a zaljubila se Ana. Prvi put u životu dogodilo joj se nešto što nije planirala. I poželjela je sa mnom otići u Pariz jer je oduvijek maštala da će zaljubljena šetati uz Senu. U Pariz nisam nikad otišao s Anom. Pobjegao sam. Više nisam imao snage skrivati se. Proganjala me grižnja savjesti.

Ana će ipak otići u Pariz. S Marijanom. Koji vjerojatno ne zna Anin plan. Rastavit će se u pedesetoj.