Ženu našeg prijatelja Tihomira "od milja" smo zvali Dembelijska zečica. Sjećate se? Antijunakinja iz crtića neprestano je pokušavala zgrabiti svog mužjaka Zekoslava Mrkvu. Svi pokušaji padali su u vodu jer se Zekoslav vješto provlačio između zagrljaja i poljubaca. Što je uspjelo Zekoslavu Mrkvi nije našem prijatelju. Tihomira je njegova Dembelijska zečica stisnula do daske. Ostavljala mu je tek malo slobodnog prostora. Njegova sloboda uglavnom se mjerila u minutama. Rijetko kad u satima. Tihomir je bio samo njen. U očima Dembelijske zečice mi smo bili uljezi koji ljubav njenog života odvlačimo na gluposti kao što su nogomet. Mrzila je nogomet. Zapravo, mrzila je sve što joj uzima njen plijen. Jer, Tihomir je u njenim očima bio plijen. I nije uopće bilo bitno što je Tihomir sa neviđenom strašću volio nogomet i postnogometno druženje uz pivu četvrtkom.
Vrlo brzo nakon vjenčanja Dembelijska zečica je ograničila postnogometno druženje na jednu pivu. Ubrzo je uslijedila nova mjera. Nakon nogometa odmah kući jer "nema se što gubiti vrijeme na glupe muške razgovore". Pa valjda više voli mene od tih svojih prijatelja, rezonirala je Dembelijska zečica. Nogomet je završavao u 21 sat, a policijski sat je stupao na snagu u 21,25 sati. Dembelijska zečica je izračunala da je toliko dovoljno za brzo tuširanje i vožnju do kuće. Nije trebalo dugo čekati na treći stupanj. Tihomir je prestao dolaziti na nogomet. Ponekad bi sreo Tihomira i Dembelijsku zečicu. Ne bi izdržao: "Što te nema na nogometu?" Tihomir je zamuckivao, a Dembelijska zečica je likovala. Ne bi ništa rekla, no poruka s njena zadovoljna lica jasno je poručivala: "Ja sam mu bitnija od vas". Kad bi pored njega bila Dembelijska zečica govorio je tiho, polupognute glave. I kad bi ga vidio takvog sjetio bi se čovjeka koji je često znao zagalamiti na sve nas na nogometu.
Tihomir je disao tek kad bi Dembelijska zečica otišla na službeni put. Kad bi se pojavio na nogometu bilo nam je jasno da je "gazdarica" na putu.
Tihomir se iz veselog čovjeka pretvorio u uplašenog zeca. Kad bi poželio sex, morao je cijeli stan očistiti usisačem. Ucjena ili predigra? Ako je bila predigra, moram priznati da je bila originalna. Dembelijska zečica je sastavljala popise gostiju za Tihomirov rođendan. Tihomir je imao pravo samo na prijedlog. S Tihomirovog popisa križali bi se svi „promiskuitetni“ prijatelji kojima su se „omakle“ dvije veze godišnje. Na popisu bi ostajali samo vjerni supruzi. Svi samci ili rastavljeni su već unaprijed bili osuđeni na križanje jer „loše utječu na mog Tihomira“. Za dvije-tri godine Tihomir je već znao kako sastaviti popis po ukusu gospođe.
Tihomir je trpio i disao na škrge. U početku torture nije se moglo naći nezadovoljstvo na njegovu licu. Bio je uvjeren da će početna euforija Dembelijske zečice koja je napokon ulovila muškarca vremenom splasnuti. Kako je vrijeme prolazilo, Tihomir je bio sve potišteniji. I nije vidio izlaz. Dembelijska zečica neprestano je prigovarala za svaku sitnicu, držala mu lekcije pred svima. I Tihomir je trpio sve dok se nije pojavila kolegica s posla koja je pobjegla od lošeg braka i supruga koji ju je maltretirao na isti način kao što je Dembelijska zečica maltretirala Tihomira. Ugodna i razumna žena sve je češće i duže pričala s Tihomirom.
Jednog dana Tihomir se pojavio na nogometu. Nakon nogometa sjeo je na pivu. Bio je to onaj stari Tihomir kojeg smo poznavali. Nitko se nije usudio pitati kako je dobio dozvolu za nogomet. Bili smo sretni da je opet s nama. Došao je i Tihomirov rođendan. I mi smo pozvani. Nakon roštilja i pive stizala je torta. Nosila ju je Tihomirova kolegica s posla.
Vrlo brzo nakon vjenčanja Dembelijska zečica je ograničila postnogometno druženje na jednu pivu. Ubrzo je uslijedila nova mjera. Nakon nogometa odmah kući jer "nema se što gubiti vrijeme na glupe muške razgovore". Pa valjda više voli mene od tih svojih prijatelja, rezonirala je Dembelijska zečica. Nogomet je završavao u 21 sat, a policijski sat je stupao na snagu u 21,25 sati. Dembelijska zečica je izračunala da je toliko dovoljno za brzo tuširanje i vožnju do kuće. Nije trebalo dugo čekati na treći stupanj. Tihomir je prestao dolaziti na nogomet. Ponekad bi sreo Tihomira i Dembelijsku zečicu. Ne bi izdržao: "Što te nema na nogometu?" Tihomir je zamuckivao, a Dembelijska zečica je likovala. Ne bi ništa rekla, no poruka s njena zadovoljna lica jasno je poručivala: "Ja sam mu bitnija od vas". Kad bi pored njega bila Dembelijska zečica govorio je tiho, polupognute glave. I kad bi ga vidio takvog sjetio bi se čovjeka koji je često znao zagalamiti na sve nas na nogometu.
Tihomir je disao tek kad bi Dembelijska zečica otišla na službeni put. Kad bi se pojavio na nogometu bilo nam je jasno da je "gazdarica" na putu.
Tihomir se iz veselog čovjeka pretvorio u uplašenog zeca. Kad bi poželio sex, morao je cijeli stan očistiti usisačem. Ucjena ili predigra? Ako je bila predigra, moram priznati da je bila originalna. Dembelijska zečica je sastavljala popise gostiju za Tihomirov rođendan. Tihomir je imao pravo samo na prijedlog. S Tihomirovog popisa križali bi se svi „promiskuitetni“ prijatelji kojima su se „omakle“ dvije veze godišnje. Na popisu bi ostajali samo vjerni supruzi. Svi samci ili rastavljeni su već unaprijed bili osuđeni na križanje jer „loše utječu na mog Tihomira“. Za dvije-tri godine Tihomir je već znao kako sastaviti popis po ukusu gospođe.
Tihomir je trpio i disao na škrge. U početku torture nije se moglo naći nezadovoljstvo na njegovu licu. Bio je uvjeren da će početna euforija Dembelijske zečice koja je napokon ulovila muškarca vremenom splasnuti. Kako je vrijeme prolazilo, Tihomir je bio sve potišteniji. I nije vidio izlaz. Dembelijska zečica neprestano je prigovarala za svaku sitnicu, držala mu lekcije pred svima. I Tihomir je trpio sve dok se nije pojavila kolegica s posla koja je pobjegla od lošeg braka i supruga koji ju je maltretirao na isti način kao što je Dembelijska zečica maltretirala Tihomira. Ugodna i razumna žena sve je češće i duže pričala s Tihomirom.
Jednog dana Tihomir se pojavio na nogometu. Nakon nogometa sjeo je na pivu. Bio je to onaj stari Tihomir kojeg smo poznavali. Nitko se nije usudio pitati kako je dobio dozvolu za nogomet. Bili smo sretni da je opet s nama. Došao je i Tihomirov rođendan. I mi smo pozvani. Nakon roštilja i pive stizala je torta. Nosila ju je Tihomirova kolegica s posla.
Nema komentara:
Objavi komentar